Linkovi


Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr


Blogovi koji me inspiriraju:

Preko ruba znanosti - Od toga je sve počelo...

Nova vizija - proširite horizonte, sagledajte i drugu stranu priče - možda saznate nešto o svijetu što niste znali.

Borgman's cube - zanimljiva i originalna priča iz perpektive zloglasnog Borga...ili nešto više?

Iluminati blog - beskompromisno, pogledajte sami.

Sadako's apprentice - ako više volite prizemljen, hladno-znanstveni pristup svakako posjetite ovaj blog.

Blog Sadašnjeg trenutka (poznat kao bivši Blog pozitivnog utjecaja) - samo ime govori, ovdje možete naučiti mnoge korisne stvari o vlastitom napretku - tema koja bi svakoga trebala zanimati.

budnost.blog - stvarno inspirirajuće.

Toma Juda - tumačenje svijeta u kojem živimo kroz pristup koji objedinjuje znanja i vjerovanja u nerazdvojnu cjelinu.

Blog ljučibaste vjeverice - oštrouman osvrt na životne stvari (a i frendica mi je wink).

Greentea - svega pomalo - nikad dosadno.

Negdje pored zvijezda - ime je najbolji opis.

Ludlud - je li doista ili...?

SagittariusClassic - razmišljanja jednog klasičnog sagittariusa (često puta suprotna mojima, uz poneku iznimku).

Guest01 - zanimljiva perspektiva nesvakidašnjih tema i poziv na prokušano ugodnu komunikaciju.

Jure - nova kozmološka teorija u osebujnom stilu.

Victor - Metafizika, duhovnost, potraga za istinom i još malo o teorijama zavjere, ali na vrlo specifičan i inteligentan način.

U potrazi za istinom

02.10.2007., utorak

Snaga misli vs sudbina – I dio – novi model ličnosti

Ovaj post je inspiriran postovima Nove Vizije i Berixa (i naravno komentara od Borgmana) koji su izložili naizgled suprotno stajalište oko djelovanje snage misli na naš život i sve njegove aspekte. Dok je Nova Vizija pisao o snazi djelovanja misli i tehnikama koje je moguće primijeniti kako bismo ovladali tom vještinom, Berix je donekle zanijekao utjecaj snage misli i događaje objasnio kroz sudbinu. Ovdje ću pokušati objediniti ova dva pristupa, jer me moje promišljanje o toj temi konstantno i nepogrešivo vodi samo do jednog zaključka. Naravno, kao i obično, u postu izražavam samo vlastito mišljenje o temi i ne osjećam potrebu da ga itko tko misli drugačije prihvati (možda bih ovu rečenicu trebala staviti negdje u opisu bloga kako je ne bih trebala ponavljati od posta do posta zujo).

Početno je post bio znatno dulji, ali sam ga iz uviđavnosti prema vama, dragi čitatelji, odlučila podijeliti u dva dijela. To znači da je drugi dio već gotov i spreman za objavu pa će i razmak među postovima biti kraći nego obično (a ni ovaj nije bio tako dug - Berix: belj).

Ja sam poklonik stajališta da sve što nam se događa ovisi o nama tj. da se naše "misli" doslovce preslikavaju u našu realnost. Moje mišljenje bi čak otišlo toliko daleko da bih rekla da je cijela naša realnost samo virtualna projekcija naših misli, svijesti ili podsvijesti. S druge strane vjerujem i u sudbinu, odnosno predodređenost nekih stvari u našim životima. Da bi paradoks bio veći u prvom slučaju imam ozbiljan problem sa terminologijom jer sam u zadnjih nekoliko mjeseci primijetila da različiti ljudi drugačije doživljavaju različite riječi (misao, svijest…). Zato ću prvo pokušati napraviti neku osnovnu (i vjerojatno krnju) klasifikaciju termina. Pokušat ću (nadam se uspješnije od Nove Vizije wink smijeh) povući paralelu sa kompjuterom kako bih napravila novi model ljudske ličnosti (mislim da je u ovom kontekstu ličnost pravi izraz).


Računalni model ličnosti (ako ikad izađe u udžbenicima iz psihologije razmislit ću o tome da mu promijenim ime smokin)

Kako već znamo, postoji svjesni, podsvjesni i nesvjesni dio ličnosti.
Svjesno je ono na što trenutno obraćamo pažnju, o čemu trenutno razmišljamo. Tako bi npr. na mom kompjuteru u ovom trenutku svjesni dio predstavljao Word u kojem pišem ovaj tekst, a kod mene bi svjesno bilo to što sam fokusirana na temu ovog posta.

Podsvjesno bi bile sve druge otvorene aplikacije, sučelje operativnog sustava i sve ono na što se mogu prebaciti u sekundi, ali je trenutno u stand by-u. Kod mene bi podsvjesno bilo slušanje muzike koja se trenutno vrti na radiju (jer ju ne doživljavam dok ne obratim svjesnu pažnju), tipkanje (jer kad tipkam ne obraćam svjesnu pozornost na to gdje se nalazi koje slovo na tastaturi), ali i neke druge stvari poput: što još sve danas imam za obaviti, znanje o tome kako je prošao današnji sastanak itd. Dakle opet, sve ono što je u stand byu dok ja pišem post, ali ako je potrebno mogu se u hipu prebaciti na to.

Nesvjesno na kompjuteru možemo izjednačiti sa pozadinskim procesima i samom strukturom programa i operativnog sustava. Ovdje moram napomenuti da je prosječnom korisniku dosta teško doći do toga, a pogotovo nešto tamo promijeniti po želji, ali neporeciva je činjenica da ti procesi i struktura u potpunosti kreiraju sve što mi na svom računalu vidimo i sa čime imamo ikakvu interakciju. Isto tako, kod mene je nesvjesno gotovo posve zaslužno za to kakva sam ja ličnost općenito, što volim, što ne volim, što mi smeta (osobito što mi smeta smijeh)...

I na kraju ne smijemo zaboraviti na možda najvažniju stavku: Korisnika. Kad su kompjuteri u pitanju korisnik ponekad može biti istovremeno i programer ili osoba koja je izradila kompjuter - ako stvar svedemo na razinu vrste, zapravo korisnik = programer (dakle ljudi). Psihologija još nema naziv za ovaj aspekt ljudske ličnosti, ali to je ono što bih ja nazvala dušom ili višom svijesti – to je ono za što sa sigurnošću mogu reći – to sam ja (Berix je to svojevremeno nazvao Vozačem). Ja imam sposobnost nadgledati sve što se događa u ostatku sustava i ovisno o svom poznavanju načina na koji radi kompjuter mogu mijenjati gotovo sve postavke i programe u njemu ili kreirati nove. Ponekad to i radim, a da ne znam što zapravo radim (npr. "sejvam" promjene, što mijenja nešto u samoj strukturi, ali ja ne znam točno što i po kojem principu). Razlika, po meni, između računalnog modela i modela čovjeka je u tome što su korisnik i kompjuter odvojeni (iako, ako gledamo iz gledišta kvantne fizike – dok ja radim na računalu mi zajedno činimo «polje» djelovanja i samim time se možemo svesti na jednu cjelinu), a Viša svijest i ostatak sustava čovjeka - nisu. Eh, sad dolazi najvažniji dio.

Kao što sam već više puta napisala vjerujem da smo svi Jedno, odnosno da smo povezani u Polju svijesti koje sadrži apsolutno sve informacije ovoga svijeta. To znači da je do svake informacije moguće doći ako znamo kako. Pogađate, u kompjuterskoj terminologiji ovo Polje bi se donekle moglo poistovjetiti s Internetom. Sve informacije postoje i dostupne su u Polju, ali ako ne znamo put do njih ponekad ćemo potrošiti sate, čak i dane da do neke od njih dođemo, ako i dođemo. Istovremeno mi kreiramo bogatstvo informacija na Internetu i također ga koristimo kako bismo potražili novo individualno znanje. Internet i cijela njegova struktura, međutim usko ovise o načelima funkcioniranja računala, dakle također o strukturi programa i kodova koji se općeprihvaćeno koriste, koji pak ovise o korisniku koji je istovremeno i njihov kreator (čovjeku).
Sve to nas dovodi do neporecive istine: Korisnik je kreirao Nesvjesno, koje kreira Svjesno, Podsvjesno i Polje. Polje pruža informacije Korisniku kako može unaprijediti Nesvjesno s ciljem unapređivanja Svjesnog, Podsvjesnog i posredno i neposredno opet cijelog Polja smijeh wink.
Sad to preslikajte u ljudsku terminologiju i postat će jasno da je Viša svijest kreirala nesvjesno u čovjeku kako bi odradio točno ono što je potrebno putem svjesnog i podsvjesnog između ostalog i sa ciljem unapređenja cijelog Polja. Ostaje pitanje: Zašto se Viša svijest toga ne sjeća? Mogući odgovor je: znanje o tome je također pohranjeno u Nesvjesnom i to namjerno.

Nakon svega se zacijelo pitate kakve sve to veze ima sa snagom misli i sudbinom. Pa ovako:

Ako smo svi Jedno, nemoguće je da se bilo što u svijetu dogodi bez naše odluke.

Ako postoji sudbina, mi smo ti (u kontekstu cijelog Polja) koji smo tu sudbinu zapisali (i samim time izabrali).

Ako je vrijeme iluzija – ne postoji prošlost u kojoj smo to napravili jer prošlost je isto što i sadašnjost i budućnost.

Dakle, naše misli (i to one nesvjesne – jer se preko njih ostvaruje komunikacija s Poljem) su te koje determiniraju našu stvarnost, tj. te koje ostvaruju sudbinu zapisanu od Kreatora, dakle nas. Ne postoji nitko drugi tko bi mogao biti zaslužan za to (barem po mom uvjerenju, jer ne postoji sila koja je odvojena od nas, već samo ona čiji smo mi dio). Ako itko može mijenjati tu sudbinu, onda je to dio nas kojeg sam poistovjetila s Korisnikom, odnosno naša Viša svijest, ali i ona mora poštivati pravila koja je sama stvorila, tj. raditi to preko nesvjesnog, kako bi moglo biti zapisano u Polju i odrediti realnost u kojoj živimo.


Kao što sam već napisala, nesvjesno je ponekad jako teško dostupno. Tehnike o kojima piše Nova Vizija pomažu u mijenjanju, tj. usađivanju novih obrazaca u nesvjesno, koje se potom projicira u našu realnost. Niti jedna od tih tehnika nije brza i bezgrešno učinkovita, već sve zahtijevaju dugotrajni rad i stalnu samoanalizu kao feedback uspješnosti. Neka od pravila, temeljena na mom osobnom iskustvu, a koja mogu pomoći u razumijevanju principa tog djelovanja dolaze u nastavku ove teme – u sljedećem postu. wave


- 17:49 - Komentari (13) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2007 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (1)
Siječanj 2009 (1)
Kolovoz 2008 (2)
Srpanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (4)
Svibanj 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Sve što mislimo da znamo, a ne znamo.
Sve što nas privlači, a ne znamo zašto.
Sve što mislimo da ne možemo, a zapravo možemo.

Jeste li znali da:
- prema teoriji kvantne fizike ništa nije nemoguće, samo je pitanje kolika je vjerojatnost da će se nešto dogoditi. Einstein je posvetio život tome kako bi to opovrgnuo i napravio Teoriju svega (Einstein: "God doesn't play dice"). Nije uspio, jer koliko god se trudio nije mogao u obzir uzeti sve faktore koji mogu utjecati na neki događaj.